Nevjerojatna silina nestanka

Valovi su iseljavanja iz Hrvatske od početka 20. stoljeća pa sve do danas poput hrvatskoga povijesnog usuda i zajedno su s posrednim i neposrednim ratnim i poratnim stradanjima u svim trima ratovima 20. stoljeća ostavljali za sobom jasno vidljive negativne tragove u hrvatskom društvu i prostoru. Sedam je iseljeničkih i stradalničkih valova u tom razdoblju do početka devedesetih godina prošlog stoljeća najprije usporavalo rast demografskih trendova, a nakon toga ubrzavalo njihov negativni smjer do recentnih odlazaka prirodnim putem i iseljavanjem siline i razine demografske destrukcije. Potvrđuju nam to podaci službene popisne i demografske statistike i bivše države i današnje Hrvatske, dok nam svaki novi podatak ukazuje na nastavak hrvatskoga demografskog nestajanja i pražnjenja.

Izd. FHS i HKS, Zagreb, 2023.

Unatoč stalnim i učestalim stručnim i znanstvenim ukazivanjima predavanjima, radovima i javnim izričajima, na hrvatski put prema demografskoj destrukciji, ipak iz mnoštva uglavnom političkih razloga nije bio moguć ni jedan međunarodni znanstveni skup ni o jednom od iseljeničkih ili stradalničkih valova, kako bi se argumentirano, znanstveno i egzaktno približili istini i hrvatskoj i svjetskoj javnosti potvrdile zakonitosti. Zakonitosti koje su politički uglavnom programirane u funkciji ostavljanja Hrvatskoj vječne krivnje za zbivanja na ovim prostorima, prepunim nemira i želje za kontrolom hrvatskoga nacionalnog prostora, a pogotovo posebne istočne jadranske obale u vapnencu, dolomitu i mediteranskoj klimi i s razigranim otočjem svjetskoga vrijednosnog značaja.

Znanstveni su institucionalni muk i politička mirnoća promatranja hrvatskoga demografskog nestajanja i pražnjenja konačno prekinuti međunarodnim znanstvenim skupom o jednom od iseljeničkih valova s negativnim tragovima iza sebe praktički do danas. Vjerujemo nakon svega u početak znanstvenog otvaranja svih prošlih razdoblja po istom modelu, od ratnih i poratnih u vezi s Drugim svjetskim ratom pa u nastavku s poslijeratnim političkim totalitarizmom, vojnom agresijom na Hrvatsku početkom devedesetih i konačnim dohvatom hrvatske slobode oslobađanjem zemlje.

Gastarbajterska iseljenička
poema

Gastarbajterski iseljenički valovi šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća odnijeli su iz Hrvatske po procjeni na osnovi službene statistike bivše zajednice i službenih statistika useljeničkih zemalja oko 450.000 osoba. Uglavnom mlađeg, aktivnog i radno sposobna stanovništva na početku iseljavanja, a u nastavku spajanjem obitelji i djece. Bili su to privremeni odlasci i po željama iseljenika i po službenoj statistici iseljavanja, do povratka jednog dana koji se uglavnom nikad nije dogodio.

Nisu to bili samo gospodarski motivirani odlasci po otvaranju granica, već i politički iz zajedništva jednosmjerne dominacije gotovo u svemu. Vrijeme je prolazilo bez zastoja, a gastarbajterske su nas slike sustizale godinama bez smislene spoznaje o njima i bez znanstvenih zakonitosti na kojima bi se trebalo racionalno djelovati kako se povijest ne bi ponovila. Konačno su se formiranjem Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo i istoimenog studija prije četiri godine na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu postavili i formalni znanstveni okviri razmatranja iseljeničkih tema. Prvi je izbor bilo gastarbajtersko razdoblje, razmatrano s brojnih aspekata na I. međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji održanoj 19. i 20. listopada 2020. na Fakultetu hrvatskih studija i u organizaciji Fakulteta hrvatskih studija i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Skup je održan uz potporu i pokroviteljstvo Ministarstva znanosti i obrazovanja i Zaklade Konrad Adenauer.

Na primjeru gastarbajterske poeme i nepresušnog iseljeničkog idealizma prema Hrvatskoj i kroz iseljeničku stvarnost zadržavao se uvijek isti san o povratku

Bila je to prva konferencija takve tematike u Hrvatskoj i širem regionalnom okruženju, a glavni joj je cilj bio okupiti znanstvenike i stručnjake koji će različitim pristupima pridonijeti razumijevanju, rasvjetljavanju i spoznavanju gastarbajterskog razdoblja i njegovih tragova vidljivih sve do danas. Unatoč pandemijskoj godini konferencija je okupila 95 izlagača potvrđene znanstvene reputacije iz svih hrvatskih krajeva i dvanaest iz Europe, Južne Amerike i Australije.

„Gastarbajterska poema nije samo puki egzodus. Gostujući radnici nisu ni gosti niti su puki radnici, kako im je neprilično skovano ime. To su ljudi sa svojim bremenitim sudbinama i ispunjenim životima koji iz zavičaja odlaze, ali se i vraćaju. O polustoljetnoj gastarbajterskoj epopeji, koja ima višestruko značenje, rječito govori izreka znamenitoga švicarskog književnika i filozofa Maxa Frischa: ‘Pozivali smo radnike, a došli su nam ljudi.’ Ta izreka svjedoči o egzistencijalnim dramama naših ljudi, gostujućih radnika, koje su se odvijale u zemljama primateljicama, ponajviše Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. No u Hrvatskoj bismo taj ironični aforizam mogli parafrazirati izrekom: ‘Slali smo radnike, a otišli su nam ljudi’, rekao je tadašnji dekan Fakulteta hrvatskih studija Pavo Barišić na otvaranju konferencije.

Hrvatske katoličke misije

„Iznimno važan integrativni čimbenik u očuvanju kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta u hrvatskom iseljeništvu čine hrvatske katoličke misije u Njemačkoj. Na vjerskoj i kulturnoj razini je Crkva u Hrvata od prvih migracijskih valova do danas u iseljeništvu, napose u Njemačkoj, bila glavni organizacijski i integrativni čimbenik okupljanja i djelovanja iseljenih Hrvata na svim razinama. Crkva je u hrvatskom iseljeništvu imala još važniju ulogu nego u domovini, jer je osim očuvanja vjerskog identiteta iseljenih Hrvata često i zamjenjivala sve one institucije koje su služile očuvanju, promicanju i predstavljanju hrvatskoga vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta“, posebno je naglasio rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, također na otvaranju.

Tijekom skupa otvarana su mnoga pitanja, raspravama su podizane mnoge spoznaje, atmosfera je bila u pravom smislu akademska, a postavljene su znanstvene zakonitosti i projekcije te osobito znanstvena rješenja, gastarbajtersko razdoblje učinila dijelom hrvatskih povijesnih civilizacijskih vrijednosti. Razumljivijim su postali i kasniji uvjetovani procesi u hrvatskoj društvenoj i prostornoj neuređenosti i demografskoj stvarnosti. Zbog opsežnosti i složenosti radova tek u srpnju 2023. tiskan je zbornik radova sa skupa u velikom A4-formatu na 526 stranica, nedavno predstavljen na Drugom festivalu knjige u Matici hrvatskoj. Tada sam rekao, a i sada ponavljam, da je Hrvatska među pet najstarijih populacija u svijetu te treća zemlja, nakon Izraela i Irske, koja ima više stanovnika u inozemstvu negoli u državi. Zbornik bi stoga svakako trebali pročitati ljudi u hrvatskim institucijama, političari i društveni aktivisti kako bi uvidjeli da se negativni trendovi iseljavanja moraju sagledati i preokrenuti po modelima Izraela, Irske, Mađarske i Slovenije. Treba dakle donijeti konkretne mjere kako bi se to zaustavilo.

Prilog Vijenca Inkluzija s temom iseljavanja

Međunarodna su konferencija i zbornik postavili temelj novim istraživanjima i spoznajama o hrvatskom iseljeničkom usudu kao hrvatskoj povijesnoj neminovnosti, prema kojoj se moramo odnositi kao prema hrvatskom strateškom nacionalnom pitanju opstanka i razvoja.

Gastarbajterski nastavak

Znanstvenom je logikom potvrđeno kako se na primjeru gastarbajterske poeme i nepresušnog iseljeničkog idealizma prema Hrvatskoj i kroz iseljeničku stvarnost zadržavao uvijek isti san o povratku. Stalno su sanjane dvije slike: uređena domovina na način nove i nova s obilježjima stare, uz vječni san o povratku jednog dana – povratku kojeg mnogi više nisu bili svjesni. Koliko se pitanja treba postaviti kako se sve ne bi ponovilo i kako ponovo ne bismo učili na vlastitim pogreškama, a ponovilo se i to u još razornijem opsegu nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Hrvatsku su svom silinom intenziteta počeli napuštati uglavnom mladi i obrazovani i mlade obitelji s djecom i u iseljeništvu ponovo graditi identitet, koji je vidljivo počeo kopniti u domovini među mlađom populacijom zbog političke i svake druge neuređenosti.

Procjenjuje se da je u recentnom iseljeničkom valu Hrvatsku napustilo više osoba, nego u gastarbajterskim razdoblju, s još vidljivijim negativnim tragovima u ukupnoj demografskoj slici. Povijest nas uči, a iseljeničke nam vrijednosti i bogatstva po mnogo osnova potvrđuju kako naši iseljeni ne bi trebali biti izgubljeni hrvatski potencijal kad bi se prema njemu odnosili kao prema našoj vrijednosti u razvojnom smislu. Najveći je zato mogući gubitak Hrvatske prirodni nestanak domicilne populacije svom silinom, gubitak učenika osnovnih i srednjih škola i pražnjenje hrvatskih gorskih, slavonskih, otočnih, graničnih i općenito ruralnih prostora. Pojačavanjem intenziteta prirodnim nestankom s odmakom vremena došlo je do razine prirodnog nestanka na godišnjoj razini (više umrlih nego rođenih) samo u dvije godine veće brojnosti od broja stanovnika Ličko-senjske županije!

Nevjerojatna silina nestanka zabrinutost podiže samo u znanstvenim i ostalim racionalnim krugovima pa su nam zato i potrebni krici sa znanstvenih skupova kako bi se i recentni hrvatski politički izvršitelji konačno prizvali svijesti i priveli razumu te postavili demografski problem na razinu strateškoga nacionalnog značenja.